Evropa i socijalno zadrugarstvo

Evropsko zadrugarstvo je preteča modernog socijalnog preduzetništva, pri čemu su zadružne vrednosti (samopomoć, samoodgovornost, demokratičnost, jednakost, pravičnost i solidarnost) sastavni deo etike poslovanja socijalnih preduzeća.

Zadruge predstavljaju svojevrsnu “građansku opciju” poslovnog udruživanja, sa definisanim modelima za raspodelu dobiti, ostvarivanje socijalnih ciljeva i sa jasnom strukturom demokratskog odlučivanja.

Upravo su preduzetnička, socijalna i upravljačka dimenzija zadružnog poslovanja, istovremeno i tri osnovna postulata socijalnog preduzetništva prema definiciji Evropske komisije (EK) u dokumentu Social Business Initiative.

EK tretira zadruge kao de facto socijalna preduzeća, pri čemu je u upotrebi definicija zadruge koja je primenjiva i za većinu socijalnih preduzeća: „Zadruge su autonomna udruženja osoba ujedinjenih radi ispunjenja zajedničkih ekonomskih, socijalnih i kulturnih ciljeva. Svoje ciljeve postižu kroz preduzeće u zajedničkom vlasništvu i na demokratski način upravljanja.”

Šta kaže statistika?

Kada je reč o zadružnoj ekonomiji, treba imati u vidu da u Evropskoj uniji posluje približno 250.000 zadruga sa 5,4 miliona zaposlenih i oko 163 miliona zadrugara (svaki treći građanin EU je član zadruge), dok zadruge beleže značajan tržišni udeo u poljoprivredi, šumarstvu, bankarstvu, maloprodaji, farmaceutskoj industriji i medicinskim uslugama.

Uloga zadrugarstva u Evropi

Prema EK, zadruge preuzimaju i sve važniju i pozitivniju ulogu u sprovođenju mnogih ciljeva u društvu, u oblastima poput politike zapošljavanja, socijalnih integracija, regionalnog i ruralnog razvoja, poljoprivrede i drugih. Sa tim u vezi, EK finansijskim mehanizmima promoviše prisustvo zadruga u raznim programima i politikama u društvu, podržava podmlađivanje zadružnog sektora i koristi zadruge kao platforme za zapošljavanje mladih.

Efikasnost zadružne forme organizovanja u kombinaciji sa integrisanim socijalnim ciljevima, navela je značajan broj zemalja članica EU da prilagode zakone o zadrugama u korist razvoja socijalnog zadrugarstva. Zahvaljujući ovim zakonskim rešenjima, socijalne zadruge ostvaruju poreske i poslovne povlastica, koriste sredstva iz fondova za razvoj i konkurentne su na tržištu.

U kojim zemljama je socijalno zadrugarstvo zastupljeno?

Grupi zemalja koja je regulisala pitanje socijalnih zadruga pripadaju: Francuska (zadružno društvo od kolektivnog interesa); Srbija, Češka, Mađarska, Italija i Poljska (socijalne zadruge); Nemačka (socijalne i kulturne zadruge); Grčka (zadruge sa ograničenom odgovornošću i socijalna zadružna preduzeća); Portugal (socijalno solidarne zadruge); i Španija (zadruge za socijalnu inicijativu); dok je Belgija uvela nacionalnu šemu za akreditaciju socijalnih preduzeća, koja omogućava identifikaciju socijalnih zadruga sa jasnom socijalnom svrhom.

Jedna od najuspešnijih u implementaciji socijalnog zadrugarstva je Italija. Od 35.000 aktivnih socijalnih preduzeća u Italiji, jednu trećinu čine socijalne zadruge formirane u periodu od početka primene Zakona 381 u 1991. godini do 2014. godine.

Tekst preuzet iz priručnika ”Kako formirati socijalnu zadrugu u Srbiji”